Vježbanje nakon dijagnoze raka pluća povezano je s boljim ishodima

Novo istraživanje dodatno potvrđuje sve veće dokaze da tjelesna aktivnost može imati važno mjesto u liječenju raka pluća.

Rad objavljen u časopisu JAMA Network Open analizirao je podatke 17 141 osobe koja je preživjela rak u 6 združenih kohortnih studija. Promatrala je umjerenu do intenzivnu tjelesnu aktivnost prije i nakon dijagnoze te se pitalo je li aktivnost nakon dijagnoze povezana sa smrtnošću od raka. Analiza je uključivala osobe s rakom mjehura, endometrija, bubrega, pluća, usne šupljine, jajnika i rektuma.

Kod raka pluća, nalazi su bili značajni. U usporedbi s nikakvom umjerenom do intenzivnom tjelesnom aktivnošću nakon dijagnoze, čak su i niže razine aktivnosti bile povezane s nižom smrtnošću od raka. U glavnim rezultatima rada, niske razine aktivnosti nakon dijagnoze bile su povezane s omjerom rizika od 0,56 u usporedbi s nikakvom aktivnošću.

Jedan od najzanimljivijih dijelova studije bio je da se to nije uočilo samo kod ljudi koji su već bili aktivni prije dijagnoze. Među preživjelima raka pluća koji su bili neaktivni prije dijagnoze, ali su ispunjavali smjernice za aktivnost nakon dijagnoze, smrtnost od raka također je bila niža, s omjerom rizika od 0,58.

To sugerira da bi aktivan život nakon dijagnoze i dalje mogao biti povezan s koristima, čak i za ljude koji prije nisu bili aktivni. Ključne točke rada kažu da su preživjeli od raka pluća koji su bili neaktivni prije dijagnoze, ali su postali aktivni nakon toga, imali manji rizik od smrtnosti od raka.

Autori također jasno daju do znanja da se radilo o združenoj opservacijskoj analizi, a ne o kliničkom ispitivanju. To znači da pokazuje povezanost, a ne dokazuje da je tjelovježba izravno uzrokovala razliku u preživljavanju. Ipak, nalazi dodaju težinu argumentu da se tjelesna aktivnost i podrška tjelovježbi trebaju shvatiti ozbiljno kao dio liječenja raka, gdje je to sigurno i prikladno za pojedinca.

U radu se također navodi da su trenutne preporuke za tjelesnu aktivnost za osobe s rakom strože za neke vrste raka nego za druge, te da su dokazi za rakove poput raka pluća ograničeniji.

Za mnoge ljude koji žive s rakom pluća, kretanje nije jednostavno. Umor, nedostatak daha, bol, nuspojave liječenja, anksioznost i smanjena kondicija mogu biti prepreka. Istraživanje poput ovog ne znači da bi se ljudi trebali osjećati prisiljenima činiti više nego što je sigurno ili izvedivo. Ali podržava širu raspravu o tome kako bi se tjelovježba, rehabilitacija i personalizirana podrška tjelesnoj aktivnosti mogli jasnije uklopiti u skrb o raku pluća.

Izvor: Brown JC, Cannioto R, Cartmel B i dr. Tjelesna aktivnost u slobodno vrijeme i smrtnost od raka. JAMA Network Open. Objavljeno 17. veljače 2026.